Zrcalo stvarnosti

srijeda, 23.04.2008.

Roditeljska nebriga

Koliko ste puta bili izloženi roditeljskoj nebrizi ili omalovažavanju? Nije li vas zaboljelo što vam je u određenom teškom životnom trenutku dometnuo roditelj? Pitanja su to koja si često postavljaju svi koji su doživjeli ili doživljavaju takve stvari.
Roditelji u svome nastupu znaju biti grubi, postavljati se kao svevladari, kao da sve znaju, a zapravo ne znaju ništa ili vrlo malo.
Točno je da je razvijenjem društva i tehnologije svijet otišao malo dalje i da su se dogodile neke mijene koje su otežale sami odgoj djece. Na svijet su došli kopjutori, internet, svijet je postao malo selo, a djeca su izgubila skladnost i nevinost djetinjstva. I tu su upravo trebali nastupiti roditelji kako bi mogli pomoći svojoj djeci kako bi im olakšali trnovit hod po životnoj stazi. Ali, mnogi se tu nisu iskazali. I onda je počelo.
"Prije to nije bilo tako". "Kriva je ova globalizacija". "Da sam ja to rekao svom ocu, još bi padao". Takve bedastoće i dan danas izlaze iz ustiju "svemoćnih" roditelja koji ne shvaćaju ili ne žele shvatiti da djeca pošto pojačano proživljavaju svoj emotivni život trebaju i pojačanu brigu. Djeca nisu neki predmet da ih se baci pa se oblikuje. S djetetom treba puno rada i brige, puno ljubavi da bi ga se moglo "oblikovati". Roditeljima je danas najlakše kriviti drugoga, globalizaciju, profesore, društvo što je njihovo dijete postalo razmaženo, agresivno, bezobrazno... A gdje su oni? Je li dijete moglo postati takvo da ga se na vrijeme spriječilo? Je li moglo postati razdražujuće da ga se nije razdraživalo? Ne, roditelji su zakazali... Zbog tko zna kojih razloga - alkohola, sebičnosti, posla, dugova - roditelji zanemaruju vlastitu djecu. I često ih ponižavaju. U djetetu mogu uništiti onu klicu slobode i ljubavi. A poslije im je SVATKO kriv... Razmislimo malo o tom problemu...

Blagdan sv. Jurja

"SLAVU POJMO VELIKOGA
ZAŠTITNIKA GRADA SVOG,
SVETOG JURJA MUČENIKA,
PROSLAVI GA GOSPOD BOG.

VELIK VJEROM ON JE SNAŽAN
ZA SVOG BOGA BIO BOJ,
KAO SVJEDOK SVETE VJERE,
ON JE DAO ŽIVOT SVOJ.

SVETI JURJU ZAŠTITNIČE,
JASNA ZVIJEZDO GRADA SVOG
SVOJIM ŽAROM TI OBNOVI
VJERU RODA HRVATSKOG.

TI USKRISI SVETI PONOS,
TI RASPLAMTI SVETI ŽAR,
TO NEK BUDE SENJU GRADU
O TVOM DANU DRAGI DAR!"

Himna svetom Jurju

Sveti Juraj stoji danas pred nama kao svetac i zaštitnik. Evo njegovog životopisa:
"Sveti Juraj (lat. GEORGIUS, grč. GEORGIOS), jedan je od najslavnijih kršćanskih mučenika Istočne i Zapadne crkve. Njegovo štovanje rasprostranjeno je diljem Europe, a neke ga države štuju kao svoga sveca zaštitnika. Sveti Juraj povijesna je osoba. Rođen je u III. stoljeću u Kapadociji (Palestina). Potjecao je iz plemenitaške obitelji, što ga je obvezalo da postane vojnik. Ubrzo je među vojnicima stekao veliku popularnost, a za nagradu postao je zapovjednik jedne satnije. Potom postaje i zapovjednik bojišta. No sam Juraj veoma je rano postao kršćanin i zbog svoje vjere došao u sukob sa zapovjednom strukturom u vojsci. Bio je član Vojnoga vijeća u svojstvu časnika. Veoma brzo uvidio je da se mora izjasniti i dati dokaz svoje vjere, ne krijući da je kršćanin. Nakon majčine smrti svoj bogat obiteljski imetak razdijelio je siromašnima, a svojim robovima dao je slobodu.


Prigodom jedne sjednice Vojnoga vijeća car Dioklecijan iznio je plan prema kojemu je trebao uništiti kršćane, što je vijeće i odobrilo. Međutim Juraj, kao mladi časnik - član vijeća, ustao je i na obziran način prigovorio na takvu odluku. Kako je po prirodi bio nadaren rječitošću, govorio je velikom uglađenošću i žarom, te se činilo da ga slušaju s velikim divljenjem i poštovanjem. Vojnom je vijeću nastojao dokazati neopravdanost i opakost toga progona. Stao je otvoreno u obranu kršćana, te zatražio od cara da povuče odluke o progonu.


Nakon njegova govora, car Dioklecijan naredio je konzulu Magneciju da odgovori Jurju. "Vidi dobro", kazao mu je konzul, "drskost kojom si govorio pred carem da si jedan od vođa te sekte i tvoje priznanje smirit će tvoju bezobraznost. Naš branitelj bogova carstva brzo će se znati osvetiti protiv tvoje izopačenosti. Juraj mu je na to odgovorio da e car najodvratnije stvorenje koje sebi pripisuje božanske vrijednosti: "Samo je jedan Bog kojeg ja častim i slavim. Da, kršćanin sam i to ime je sva moja slava i korist da mogu svoju krv dati za slavu onoga Boga od koga sam primio život, koji čini svu moju sreću." Pošto je car čuo za taj odgovor naredio je da Jurja utamniče i okuju ga u lance. On je u tamnici pronašao zadovoljstvo koje ga je kao kršćanina najviše inspiriralo da trpi svjedočeći Kristovo ime.
Kazne za kršćane u to vrijeme uistinu su bile veoma drastične. Jurja su najprije privezali za kotač s usađenim čavlima, koji su pri svakom pokretu kidali komade tijela i dubili u njemu brazde. Pri takvom mučenju on je bio veseo što je začudilo i njegove krvnike. Još su se više začudili vidjevši da nije ostao mrtav. Našli su ga s potpuno zacijeljenim ranama.


Njegovo čudesno ozdravljenje mnoge je pogane obratilo na kršćanstvo. Juraj je bio jedan od prvih mučenika Dioklecijanovih progona - nije bilo mučenja koje nad njim nije bilo primijenjeno da se nadvlada njegova velikodušnost i ustrajnost.
Kad je car uvidio da ni mučenje neće postići Jurjevo odricanje od kršćanske vjere, rekao mu je: "Protiv svoje volje bio sam prisiljen podvrgnuti te strogosti izdanih zakona protiv neprijatelja moje vjere. Ti znaš poštovanje koje sam uvijek imao za tvoju zaslugu i mjesto koje držiš u mojoj vojsci je dokaz moje dobrote; tvoje protivljenje je jedina zapreka koju možeš staviti na svoju sreću. Mlad si, imaš moju milost, naklonost sjedinjena s tvojom valjanošću obećaje ti prve položaje. Očekuješ li da opet uđeš u svoju službu i umiriš božanstva sa žrtvama?"




Na to Juraj zamoli cara da ga uvede u hram gdje su carska božanstva za koja je car govorio da im prinese žrtvu. Car više nije nimalo sumnjao da njegova blagost i obećanja neće pobijediti ispovjednika vjere Isusa Krista.


Bio je uveden u hram s velikim brojem pučana. Pošto je Juraj ugledao kip boga Apolona obrati mu se riječima: "Jesi li ti Bog da ti prinosim žrtve?" "Ne, ja nisam Bog" odgovorio je idol glasom, tako da su se svi nazočni počeli tresti. "A kako se vi, zli duhovi koje je pravi Bog osudio na vječni oganj, usuđujete postojati u nazoštvu sluge Isusa Krista kao što sam ja?" Te svoje riječi popratio je sa znakom križa.
Odjednom se čitav hram zaorio od krika i strašnog urlanja, tako da su kamene statue bogova počele pucati na komade.


Čitav taj događaj pratio je prema legendi i sam car koji je naredio da se Jurju odrubi glava, što se dogodilo 23. travnja 290. godine u Lidiji (Palestina). Stoga je taj datum Jurjeve smrti u Crkvi upisan kao spomendan na toga sveca." - preuzeto sa stranice http://free-st.htnet.hr/seizmika/juraj_zivotopis.htm

utorak, 22.04.2008.

Uz Dan planeta Zemlje

Siniša Aldo Gradišer

Koliko danas imamo u vidu opstojnost Zemlje i svega što na njoj obitava? Jesmo li se ikada zapitali što činimo kada bacimo jedan papirić ili plastičnu vrećicu? Moram priznati da do nedavno nisam baš razmišljao u tom pravcu. Nedavno sam bio na jednoj prezentaciji čija tema se neposredno vezala za očuvanje okoliša. Tamo sam slušao jednog čovjeka koji me razočarao s pričom da njega nije briga za okoliš jer eventualna njegova briga njemu ne donosi profit. Kako jadno! Razmišljao sam onda što ako svi tako počnemo razmišljati, ako se svi počnemo brinuti samo za novac? Hoćemo li moći pogledati Zemlji u lice? Hoćemo li tada shvatiti zašto nam se događaju stvari na Zemlji koje sami potičemo? Ljudi, ugušit ćemo se u smeću a da toga nećemo biti ni svjesni.
Neki dan se u luci u mom gradu Senju organiziralo čišćenje podmorja. Sudjelovalo je oko 60 - tak ronioca koji su u malom vremenskom razdoblju nakupili puna 3 kontejnera smeća. Žalosno je bilo gledati što su sve ljudske ruke bacile u more i kako se odnosimo prema moru. I opet je bilo puno znatiželjnika i malo radnika. Ali zato odajem priznanje dvojici ljudi iz Senja koji godinama brinu za okoliš i nastoje mijenjati ekološku svijet. Siniša Aldo Gradišer i Eduard Vrhovac pioniri su zaštite okoliša u Senju. Ja im se osobno divim.


Eduard Vrhovac

ponedjeljak, 21.04.2008.

Ne bojte se! Otvorite vrata Kristu!
Papa Ivan Pavao II

Moji krici

Ako me i slome, ostati ću svoj.
Volio sam i voljeti ću
ono što živio sam...
Biti svoj, u oku stvarnost vidjeti,
bolesnog podići
i u križ gledati...
Vidjeh plavo nebo
kako krik moj u dušu poznaje...
Dođoh ti ranjena zemljo,
samo ti krik moj čuješ...
Stopama odlazimo u vjekove...
Krik se s dušom mojom topi...

Tomislav Stipić

Fumićev govor mržnje

Mrzilačkim, gotovo prostačkim govorom jučer u Jasenovcu, štovatelj zločinca Tita Ivan Fumić izgovorio je niz netočnih tvrdnji na račun katoličke crkve u Hrvatskoj čije su kvalifikacije potaknule niz kritika na Fumićev račun. Ipak ostao je dojam da drugu Fumiću nitko nije odgovorio kako treba, a to je da mu zabrani javno djelovati dok ga god drži očita mržnja prema vjeri i katoličkoj crkvi. Nemojmo se zavaravati! Ivan Fumić i danas, 2008. pribjegava istim metodama kojima se hvalio kao tobožnji Titov borac iako je u doba partizanskog rata imao možda nešto više od 10 godina. Toliko o Fumićevu poštenju. Fumić kaže kako Crkva sustavno zaobilazi Jasenovac a pohodi Bleiburg. Istina je da Katolička crkva pohodi komemoracije na Beliburgu kako bi odala dužno štovanje žrtvama Fumićeve partije, žrtvama koje su htjele Hrvatsku na način na koji ju Fumić nikad neće htjeti, jer je oduvijek žalio i žali za Jugoslavijom. Činjenica je i ta da je katolička crkva u Hrvatskoj preuzela organizaciju obilježavanja Beliburške tragedije kako bi se izbjegla manipulacija sa žrtvama i nesretnim ideologijama koje su do Tragedije dovele. Te činjenice drug Fumić ne spominje. Drug Fumić izriče notorne neistine kako Crkva zaobilazi Jasenovac. Nije točno! Prošle godine biskup požeški, mons. dr. Antun Škvorčević služio je sv. misu u jasenovačkoj župnoj crkvi za sve umrle u logoru Jasenovac te zamolio za bratsko pomirenje i oprost za grijehe koje je netko počinio u ime Crkve. Biskup Škvorčević to čini svake godine. I veliki papa Ivan Pavao II zamolio je za oproštenje svih grijeha počinjenih u ime Isusa Krista na strani katoličke crkve. Ali drug Fumić ne razumije riječi oproštenja, on je i dalje zaslijepljen titoističkom mržnjom. Bojim se da kad se Fumić ujutro probudi na pameti mu je samo kako oklevetati nekog tko drukčije misli, nekoga tko je pod čizmom njegove partije patio i tražio za milost. Fumić ne shvaća da je prošlo vrijeme totalitarizma i da druga Tita na sreću više nema. Sve ostalo samo je Fumićeva noćna mora. A najveća si je noćna mora sam sebi.
I još par riječi. Istina je da je crkva na čelu s nadbiskupom Stepincem NDH dočekala s radošću i nadom. Nada je brzo pala te je i sam Stepinac u pismu Poglavniku dr. Paveliću rekao da je Jasenovac sramotna ljaga u povijesti hrvatskog naroda. I sam se zalagao za zatvaranje logora, a spasio je stotine Fumićevih drugova koji su istog Stepinca kasnije zatvorili i ubili. Druže Fumiću, Vaše izjave spadaju u ropotarnicu povijesti, a Vaši javni nastupi izazivaju podsmijeh i gnušanje. Stoga bi Vam bilo bolje da se maknete s javne pozornice i učinite uslugu i sebi i drugima. I kao i predstavnici katoličke crkve, posjetite i drugo hrvatsko stratište, Bleiburg. Možda se tamo i "preodgojite"!

	travanj, 2008
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Travanj 2008 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv